PITANJA I ODGOVORI O ŠUMAMA

Koliko Zemljine površine zauzimaju šume?
Šume prekrivaju oko 30 posto kopnene površine našega planeta. Godine 2005. pod šumama je bilo ukupno 4 milijarde hektara zemlje, što je za trećinu manje nego prije 10.000 godina, kada se čovjek počeo baviti poljoprivredom. (100 hektara jednako je jednom četvornom kilometru)
Gdje ima najviše šuma?
Šume su u svijetu nejednako raspoređene. Deset zemalja najbogatijih šumama, koje obuhvaćaju dvije trećine svih šuma na Zemlji, su Ruska Federacija, Brazil, Kanada, Sjedinjene Države, Kina, Australija, Demokratska Republika Kongo, Indonezija, Peru i Indija.
Što je to primarna šuma?
Prosječno u svijetu, više od jedne trećine svih šuma su primarne šume, koje se definiraju kao šume u kojima nema jasno vidljivih znakova ljudske aktivnosti i u kojima ekološki procesi nisu znatnije narušeni. Šest milijuna hektara primarnih šuma gubi se svake godine zbog deforestacije i modifikacija do kojih dolazi uslijed selektivnog krčenja i drugih ljudskih intervencija. Samo oko 20% svjetskih šuma ostalo je u velikim netaknutim područjima. To su tropske šume, šume mangrova, obalne i močvarne šume. Monsunske i decidualne (ostatne) šume rastu u sušnijim i planinskim područjima. Primarne šume staništa su različitih životinjskih i biljnih vrsta, te kulturno raznorodnih domorodačkih naroda i plemena koji održavaju duboku povezanost s okolišom u kojem žive, katkad već milijunima godina.
Zašto su šume korisne?
Drveće čini osnovu mnogih prirodnih sustava. Ono pomaže u očuvanju tla i vode, zaustavlja lavine, sprečava stvaranje i širenje pustinja, štiti obalna područja i stabilizira pješčane dine. šume su najvažniji čuvari Zemljine bioraznolikosti, jer u njima živi i do 90% svih poznatih životnih vrsta na kopnu.
Drveće i žbunje ima ključnu ulogu u životu seoskih zajednica. Ono je izvor drvne građe, drva za loženje, hrane, krmiva, esencijalnih ulja, ljepila, smole, lateksa, lijekova i hlada.
Kako šume sprečavaju globalne klimatske promjene?
Ugljični dioksid je tzv. staklenički plin čije se nakupljanje u atmosferi smatra uzrokom globalnih klimatskih promjena. Drveće upija ugljični dioksid iz zraka i koristi ga za sintezu šećera i drugih složenih molekula poput celuloze i lignina, te ih ugrađuje u svoja stabla, grane, korijenje, lišće i koru. Oko 50% suhe tvari stabla čini ugljik. Procjenjuje se da je u šumskoj biomasi u svijetu pohranjeno oko 283 gigatona ugljika. U razdoblju od 1990 do 2005, šumska biomasa smanjila se u Africi, Aziji i Južnoj Americi. Ukupno u svijetu, količina ugljika pohranjena u šumskoj biomasi godišnje se smanjuje za 1,1 gigatonu (što odgovara 4 milijarde vreća ugljena od 25 kilograma). Gubitak prirodnih šuma pridonosi globalnoj emisiji ugljičnog dioksida više nego cjelokupni promet ljudi na našem planetu. Stoga je sprečavanje deforestacije vrlo djelotvoran način smanjivanja emisije ugljičnog dioksida u atmosferu. Među ostalim rješenjima su povećavanje energetske učinkovitosti, smanjivanje potrošnje energije, te uporaba ekološki čistih izvora energije.
Kojom brzinom nestaju šume na Zemlji?
Danas u svijetu ima oko 6,5 milijardi ljudi. Procjenjuje se da će do 2042. taj broj porasti na 9 milijardi. Povećanje poljoprivrednih i industrijskih potreba, porast broja stanovnika, siromaštvo i zahtjevi tržišta glavni su uzroci uništavanja šuma (deforestacije). Najveći dio raskrčenih šuma pretvara se u poljoprivredna zemljišta. Količina drva posječenog za potrebe gradnje i grijanja je 2005. godine dostigla 3.1 milijardu kubnih metara.
Diljem svijeta, deforestacija se nastavlja strahovitom brzinom: godišnje nestaje 13 milijuna hektara zemlje, što odgovara površini Grčke. Šume najbrže nestaju u Africi i Južnoj Americi. U Aziji, gdje je 1990-tih bilježen gubitak šumskih područja, u proteklih se pet godina situacija promijenila, uglavnom zbog velikih akcija pošumljavanja u Kini. U Europi se površina pošumljenog tla također povećava. To, međutim, nije razlog za samozadovoljstvo Europljana: ako se izuzme ruski dio Europe, danas postoji još samo oko 1% od šuma koje su prije nekoliko tisuća godina pokrivale veliki dio površine toga kontinenta. Situacija nije ništa bolja ni u Sjevernoj Americi: 95% šuma kontinentalnog dijela Sjedinjenih Američkih Država uništeno je od vremena prvih Europskih doseljenika do danas.
Gdje bi se drveće ponajprije trebalo saditi?
Sa stanovišta drvne industrije, uvjeti za rast drveća u zemljama južne polutke bolji su nego u većini industrijskih zemalja. Plantaže drveća na južnoj polutci mogu godišnje proizvesti 10-20 kubnih metara drva po hektaru, što je znatno više nego na plantažama u većini krajeva sjeverne polutke, te 10 do 20 puta više od prosječnog rasta u prirodnim šumama diljem svijeta.
Globalna inicijativa Plant the Planet: Billion Tree Campaign potiče sadnju drveća u četiri ključna područja: 1) uništene prirodne šume i nepošumljena divljina; 2) farme i seoska područja; 3) plantaže kojima se upravlja na ekološki održiv način i 4) gradski prostori. Posađena stabla moraju biti prilagođena lokalnim uvjetima, a miješanje vrsta poželjnije je od sadnje monokultura. Mnoge vrste drveća imaju ekonomsku vrijednost, osobito za siromašnije stanovništvo, pa su stoga pitanja vlasništva, pristupa i prava na uporabu jednako važna kao i broj posađenih stabala.
U čijem su vlasništvu šume i drveće?
Oko 80% šuma u svijetu je u javnom vlasništvu, no privatno vlasništvo nad šumama je u porastu, osobito u Sjevernoj i Srednjoj Americi te Oceaniji. Oko 11% svjetskih šuma proglašeno je rezervatima biološke raznolikosti. Te su šume uglavnom, ali ne i uvijek, u zaštićenim područjima.